Besmrtna ptica ljubavi oduzme vam srce svojom pesmom. Cujete njen glas, i sledite ga. On je jaci od vas. Prelep je, govori jezikom izgubljene zemlje, izgubljenog raja, onim jezikom kojim su progovorili prvi muskarac i prva zena kad su otvorili svoje nevine oci u Raju.
Ljubav je iskupljenje za mene, uvek probudi ono najbolje i najgore u meni. Moju svetlost i moju tamu. Umirem za drugog ovakav kakav sam i radjam se ponovo drugaciji. I nema pogresne ljubavi kod mene, sve su prave, i kad prodju, a prolaze sporo, ostaju u mom srcu kao otkljucana kapija neceg sto je ostalo nedoreceno, neispricano, neiskazano.
U sustini sam covek praznih saka. Ne donosim nikom nista kad volim, na zalost, samo sledim tu besmrtnu pticu ljubavi, sledim svoje cudno srce ma kud me ono vodi, makar i do samih kapija pakla. I ne ostavljam nista iza sebe, samo sprzenu zemlju, spaljeno nebo, zabranjeni grad.
Voleo bih da umem da volim, da naucim jezik ljubavi, da govorim njim i nebu, i zemlji i ljudima. Najvise onoj koju zavolim. Onako kako ga i cujem, onako kako peva besmrtna ptica ljubavi.
Kako volis kad volis?